Crna Gora je jedna od izrazito tradicionalnih balkanskih država sa veoma jakim patrijarhalnim društvenim odnosima. Kulturološki se njeguje idilična slika pater familiasa koji je «branić žene i djeteta», a očuvanje izgleda srećne porodice prema spoljnom svijetu smatra obavezom. Ovakav društveni okvir za posledicu ima podatak da su sa aspekta rodne ravnopravnosti, žene u Crnoj Gori, najugroženije upravo u sferi porodičnih odnosa (Index demokratije, CEDEM). Postojeće nalaze dodatno potkrepljuju rezultati istraživanja ženskih grupa koji su pokazali da je svaka četvrta žena izložena fizičkom zlostavljanju u porodici, a čak svaka treća nekom drugom obliku nasilja od strane muža, partnera, oca, sina…

Sve do pojave SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, februara 1998. u našoj lokalnoj zajednici je poricano postojanje porodičnog nasilja, kao problema. Podatak da je već u ovoj prvoj godini našeg rada telefon zvonio preko sto puta pokazao je njegovu ozbiljnost i rasprosranjenost. Za proteklih osam godina različite vrste pomoći je dobilo preko 650 žena žrtava koje su nasilju u porodici, najčešće, izložene od 5 do 15 godina. Činjenica da je obično riječ o fizičkom zlostavljanju praćenom omalovažavanjem, držanjem u stanju materijalne bijede, pokazuje da žene u Nikšiću imaju veoma visok prag tolerancije prema nasilju koje doživljavaju od muških članova porodice. Sa druge strane ovakav njihov stav nije iznenađenje jer odrastaju u jednom autoritarnom porodičnom okruženju gdje je na popisu vrlina ženska poslušnost prva, a sposobnost trpljenja izaziva javno divljenje od strane okruženja. Read the rest of this entry »