Crna Gora je veoma zatvoreno, tradicionalno društvo koje teško prihvata nove vrijednosti i samim tim sporo se mijenja. Žena je sve do sredine prošlog vijeka imala poziciju bića koje ne umije da se stara o sebi. Ukoliko nije imala oca ili muža imenovan joj je formalni tutor muškarac. Masovno, potpuno ravnopravno učešće žena sa muškarcima u antifašističkom pokretu tokom Drugog svjetskog rata, obezbijedilo im je i zakonsku jednakost u novom socijalističkom poretku.

Pružene mogućnosti žene u Nikšiću su parcijalno iskoristile, a uzroci su prije svega u jakom patrijarhalnom sistemu vrijednosti i neupućenosti u prava koja imaju. Iako izjednačene sa muškarcima na svim obrazovnim nivoima, posjeduju manje od 5% imovine i skoro da ih nema na mjestima odlučivanja. Sam pojam rodna ravnopravnost u lokalnoj zajednici su objelodanile ženske grupe (najprije SOS telefon Nikšić kao prva ŽNVO u gradu), ali je za ogromnu većinu žena njegova suština i danas potpuna nepoznanica. Medjunarodni i domaći mehanizmi za izjednačavanje pozicije žena i muškaraca (npr. CEDAW, Pekinška platforma za akciju, NAP za rodnu ravnopravnost CG) za žene iz naše lokalne zajednice kao da ne postoje jer ne znaju kako da ih iskoriste u svakodnevnoj praksi.

Razmatrati položaj žena u Nikšiću kroz egzaktne podatke je veoma teško, jer zvanične institucije ne vode rodno senzitivnu statistiku. Brojke do kojih je SOS telefon Nikšić došao pokazuju da žene čine skoro dvije trećine od ukupnog broja nezaposlenih, prijavljenih na Birou rada. Od ukupnog broja zaposlenih u Nikšiću žene čine tek nešto iznad trećine, to jest 37%. Najčešće se zapošljavaju u djelatnostima kao što su zdravstvo, obrazovanje, ugostiteljstvo, to jest na poslovima koji su poslednjih decenija lošije plaćeni i samim tim neatraktivni za muškarce. Iako su u ovim djelatnostima većinska radna snaga (npr u zdravstvu ih ima 78%) i imaju isto obrazovanje kao muškarci, na najodgovornijim rukovodećim mjestima ih nema. Diskriminacija nad ženama je takođe veoma vidljiva ako se pogleda odnos izmedju polova, kod stanovnistva bez školske spreme. Naime, od 2038 lica bez školske spreme u Nikšiću žena je 1628 ili frapantnih 79,9%. Ako osvijetlimo ovaj dio aktuelnih društvenih pozicija, postaje jasno zašto istraživanja (FOSI/CEDEM 2005.) pokazuju da su tri puta veće šansu da budete u niskom socijalnom statusu ukoliko ste žena u Crnoj Gori.

Zastupljenost žena na visokim javnim i političkim funkcijama u Nikšiću je izuzetno niska. Istina, imamo ženu koja je predsjednica Skupštine i istovremeno dekanica na nikšićkom Filozofskom fakultetu. Međutim, u lokalnom Parlamentu je manje od 15% žena, iako čine više od 50% glasačkog tijela. Najodgovornije funkcije u lokalnim institucijama i preduzećima su isključivo u rukama muškaraca.

SOS telefon Nikšić od jula 2003.godine intenzivno djeluje u pravcu većeg učešća žena na mjestima vlasti i odlučivanja i posebno smo fokusirane na uspostavljanje odgovarajućih mehanizama rodne ravnopravnosti na lokalnom nivou. Deklaracija o ravnopravnosti polova koju su na inicijativu SOS Nikšić potpisali vodeći ljudi političkih partija koje participiraju u lokalnom Parlamentu, prvi je i trenutno jedini zvanični lokalni mehanizam koji ženama garantuje jednaka prava u socijalnom, ekonomskom, političkom i kulturnom životu. U procesu smo intenzivnog lobiranja za uspostavljanje Kancelarije ili Sekretarijata za rodnu ravnopravnost pri SO Nikšić i vjerujemo da će vrlo brzo biti uspostavljen ovaj izuzetno važan institucionalni mehanizam za uspostavljanje rodnog balansa na svim nivoima u lokalnoj zajednici.